Yiquan (Dachengquan) - savršena vještina boksa
Yiquan (Yi – um, Quan – šaka, boks), poznat i kao Dachengquan, je borilačka vještina koju je osnovao Wang Xiangzhai, kineski majstor Xingyiquana.
Wang Xiangzhai je učio borilačku vještinu Xingyiquan od majstora Guo Yunshena. Kroz svoja putovanja po Kini i susrete i uspoređivanja vještine sa majstorima raznih stilova Kung fua došao je do zaključka da je Xingyiquan često pogrešno podučavan sa previše naglaska na 'vanjskoj formi' čime se zanemarivala istinska esencija borilačke vještine. Započeo je sa podučavanjem onoga što je on smatrao istinskom esencijom vještine koristeći drugo ime, bez riječi 'xing' (što znači 'forma').
Wang Xiangzhai, koji je imao veliko znanje iz teorije i povijesti ove vještine, koristio je ime 'Yiquan' koje je već bilo korišteno u povijesnim tekstovima kao što je 'Liuhequan xu' (predgovor 'boksu šest harmonija' kojeg je, kažu, napisao sam Dai Longbang: 'Kada je Yue Fei bio dijete, primio je posebno učenje od Zhou Tonga. Postao je vješt u tehnici koplja. Tada je iskoristio svoju vještinu sa kopljem da bi stvorio tehniku sa šakom koju je nazvao Yiquan. Misteriozna i zadivljujuća, nitko prije nije posjedovao takvu vještinu …').
Oko 1930. u Šangaju, Wang je učio medicinu i kulturu kod Qian Yan Tanga, poznatog učenjaka i doktora. Tada je Qian došao na ideju da bi daljnje izučavanje Zhan Zhuanga (statičke pozicije) moglo biti fundamentalno za daljnji razvoj Yiquana. Wang je dalje istraživao tu ideju u Quianovoj knjižnici koja je bila prepuna klasičnih kineskih tekstova. Wang je neprestano mijenjao način vježbanja i tehnike Yiquana uvijek nastojeći uvesti inovacije temeljene na prirodnim principima.
Oko 1940. jedan od učenika Wang Xiangzhaia napisao je članak o njegovoj 'školi' i nazvao je 'Dachengquan' što je u prijevodu trebalo značiti 'savršena vještina boksa'. To se ime međutim nije zadržalo u upotrebi kod majstora Wang Xiangzhaia pa su se njegovi učenici, nakon njegove smrti, vratili na prvobitno ime koje je njihov majstor koristio (Yiquan).
Yiquan je u svojoj esenciji 'bez forme' i ne sadrži predefinirani skup borbenih pokreta i tehnika. Umjesto toga, naglasak je na razvoju prirodnih pokreta i borilačkih sposobnosti pojedinca kroz sustav vježbanja koji je usmjeren na unaprjeđenje svjesnosti o vlastitome tijelu, njegovom gibanju i sili.
Yiquan se također razlikuje od ostalih istočnjačkih borilačkih vještina u tome što su tradicionalni pojmovi poput Qi, meridijani, Dantian, itd., izostavljeni iz razloga što se razumijevanje vlastite istinske prirode dešava u sadašnjem trenutku, a takve prekoncepcije blokiraju taj proces.
Izgleda da su na Yiquan utjecale razne borilačke vještine sa kojima se Wang susretao. Među tim vještinama ubrajamo Fujian hequan (Fujian stil Bijelog ždrala), Tai Chi Chuan, Baguazhang, Liuhebafa Chuan (Boks šest harmonija i osam tehnika). Zapravo u Yiquanu možemo naći mnoštvo pokreta i stavova iz raznih sustava borenja. Unutarnja srž tih vještina učinila ih je efikasnima u borbi i upravo je ta srž ono što je Majstor Wang tražio i izučavao.
Istinski postoji samo jedan princip u svim borilačkim vještinama, jedna srž, jedan trenutak istine, jedan Yiquan.
Yiquan trening se općenito može podijeliti na:
Yiquan (Yi – um, Quan – šaka, boks), poznat i kao Dachengquan, je borilačka vještina koju je osnovao Wang Xiangzhai, kineski majstor Xingyiquana.Wang Xiangzhai je učio borilačku vještinu Xingyiquan od majstora Guo Yunshena. Kroz svoja putovanja po Kini i susrete i uspoređivanja vještine sa majstorima raznih stilova Kung fua došao je do zaključka da je Xingyiquan često pogrešno podučavan sa previše naglaska na 'vanjskoj formi' čime se zanemarivala istinska esencija borilačke vještine. Započeo je sa podučavanjem onoga što je on smatrao istinskom esencijom vještine koristeći drugo ime, bez riječi 'xing' (što znači 'forma').
Wang Xiangzhai, koji je imao veliko znanje iz teorije i povijesti ove vještine, koristio je ime 'Yiquan' koje je već bilo korišteno u povijesnim tekstovima kao što je 'Liuhequan xu' (predgovor 'boksu šest harmonija' kojeg je, kažu, napisao sam Dai Longbang: 'Kada je Yue Fei bio dijete, primio je posebno učenje od Zhou Tonga. Postao je vješt u tehnici koplja. Tada je iskoristio svoju vještinu sa kopljem da bi stvorio tehniku sa šakom koju je nazvao Yiquan. Misteriozna i zadivljujuća, nitko prije nije posjedovao takvu vještinu …').
Oko 1930. u Šangaju, Wang je učio medicinu i kulturu kod Qian Yan Tanga, poznatog učenjaka i doktora. Tada je Qian došao na ideju da bi daljnje izučavanje Zhan Zhuanga (statičke pozicije) moglo biti fundamentalno za daljnji razvoj Yiquana. Wang je dalje istraživao tu ideju u Quianovoj knjižnici koja je bila prepuna klasičnih kineskih tekstova. Wang je neprestano mijenjao način vježbanja i tehnike Yiquana uvijek nastojeći uvesti inovacije temeljene na prirodnim principima.Oko 1940. jedan od učenika Wang Xiangzhaia napisao je članak o njegovoj 'školi' i nazvao je 'Dachengquan' što je u prijevodu trebalo značiti 'savršena vještina boksa'. To se ime međutim nije zadržalo u upotrebi kod majstora Wang Xiangzhaia pa su se njegovi učenici, nakon njegove smrti, vratili na prvobitno ime koje je njihov majstor koristio (Yiquan).
Yiquan je u svojoj esenciji 'bez forme' i ne sadrži predefinirani skup borbenih pokreta i tehnika. Umjesto toga, naglasak je na razvoju prirodnih pokreta i borilačkih sposobnosti pojedinca kroz sustav vježbanja koji je usmjeren na unaprjeđenje svjesnosti o vlastitome tijelu, njegovom gibanju i sili.
Yiquan se također razlikuje od ostalih istočnjačkih borilačkih vještina u tome što su tradicionalni pojmovi poput Qi, meridijani, Dantian, itd., izostavljeni iz razloga što se razumijevanje vlastite istinske prirode dešava u sadašnjem trenutku, a takve prekoncepcije blokiraju taj proces.Izgleda da su na Yiquan utjecale razne borilačke vještine sa kojima se Wang susretao. Među tim vještinama ubrajamo Fujian hequan (Fujian stil Bijelog ždrala), Tai Chi Chuan, Baguazhang, Liuhebafa Chuan (Boks šest harmonija i osam tehnika). Zapravo u Yiquanu možemo naći mnoštvo pokreta i stavova iz raznih sustava borenja. Unutarnja srž tih vještina učinila ih je efikasnima u borbi i upravo je ta srž ono što je Majstor Wang tražio i izučavao.
Istinski postoji samo jedan princip u svim borilačkim vještinama, jedna srž, jedan trenutak istine, jedan Yiquan.
Yiquan trening se općenito može podijeliti na:
- Zhan Zhuang – statičke pozicije gdje je naglasak stavljen na prirodnim pozicijama u kojima pojedinac radi na osluškivanju vlastitog tijela i razvoju hunyuan lia, 'prirodne životne sile' ili 'svih stvari koje čine cjelinu',
- Shi Li – testiranje sile u pokretu, pokušavajući prenijeti osjećaj hunyuan lia razvijenog kroz Zhan Zhuang u pokret,
- Mo Ca Bu – Shi Li za noge,
- Fa Li – eksplozivno ispoljavanje sile koje je izgrađeno kroz Zhan Zhuang i Shi Li. Uči se ispoljavati silu sa bilo kojim djelom tijela u raznim smjerovima,
- Tui Shou – guranje ruku pomaže naučiti principe koji se koriste kada postoji kontakt ruku između boraca. Kada se jednom nauči, guranje ruku služi za izbacivanje protivnika iz ravnoteže, traženje i stvaranje rupa u protivničkoj obrani, kontrolu, neutralizaciju i protunapad,
- San Shou – slobodna borba,
- Jian Wu - ples zdravlja,
- Kun Fa - vještina samoobrane motkom.